Zaodjenuti u međusobnim odnosima poniznošću, sreća je podnositi jedni druge u svoj poniznosti, blagosti i strpljivosti. Sreća zajedništva rađa se iz te međusobne podložnosti, u koju na osobit način uvodi poslušnost. Tako shvaćena, po Isusovu primjeru, poniznost otvara prema ljubavi. Tko hoće biti prvi među vama, učinit će se robom sviju, onaj tko hoće biti velik među vama, učinit će se vašim slugom. Tako se ulazi u poniznu ljubav punu nježnosti i poštovanja, prijaznosti i blagosti, prožetu radosnom i smirenom ozbiljnošću.

I napsljetku u pravu ljubav prema samom sebi. Poniznost nas izmiruje sa nama samima. Ne precjenjujte se, imajte prema sebi mudro poštovanje. Ako nas Bog ponizuje, ne prezire nas, ako nas i ponižava, čini to zato da bi nas ponovno podigao. Istinska poniznost mora te dovesti do toga da razumiješ da, ako sam po sebi nisi ništa, po Bogu postaješ sve: baštinik Kristov i subaštinik božanske slave i dionik božanske naravi.