Istinska poniznost nikada ne gubi nadu u ljubav Božju. Tako ponizan čovjek, ako je mudar, može hodati uzdignute glave, po primjeru Isusa blaga i ponizna srca, jer ga je Bog uzdigao. Zna da doista nije ništa, i u dnu svoga poniženja i klonulosti, s onu stranu obeshrabrenosti, opovrgavanja samoga sebe, kušnji po kojima ga je Bog slamao, spominje se da ga je, budući da je ustrajao u povjerenju u milosrđe, ljubav Očeva uvijek podizala. Čak ga ni njegova vlastita savršenost više ne zanima. Onaj kojeg je Bog usmrtio, živi u Bogu.

Dopusti da budeš poništen sve do tog uzvišenja. Siđi sve do kraja tog uspona. Ne možeš vidjeti Boga a da ne umreš. Bog se, poradi tebe, snizio još dublje od tebe. Umreš li samome sebi, po poniznosti ćeš naći Boga i živjet ćeš vječno. Gospodin uzvisuje ponizne, na čijem je čelu Marija. Upravlja ih u pravdi. Budi ponizan pa ćeš i ti posjedovati zemlju, ispunjen radošću i velikim mirom.