PO BENEDIKTU

Ljestve poniznosti, to je naš život na ovom svijetu koje Gospodin, ako je naš srce ponizno, hoće uzdignuti sve do neba.
Dvanaest stupnjeva određuje ovaj uspon koji je sve dublji silazak:

1. Živjeti u strahu Božjem i pod njegovim pogledom, potpuno i uvijek otkriven, u poniznoj podložnosti i u trajnoj budnosti.
2. Ne tražiti ni svoju volju ni ostvarenje svojih želja.
3. Slobodno izabrati podložiti se jednom poglavaru u potpunoj poslušnosti.
4. U nevolji, poteškoćama, kušnjama, nepravdama, mukama, prigrliti strpljivost i ustrajati bez popuštanja i bez uzmicanja.
5. Otkriti svom poglavaru sve svoje zle misli i sve svoje najskrovitije pogreške.
6. Ostati vedar pred bilo kojim poniženjem ili prijezirom.
7. Nazivati se posljednjim, najnižim, i biti iskreno uvjeren da je tako.
8. Strogo se pridržavati monaškog pravila.
9. Biti umjeren u riječi i vjera duhu šutnje da bi se očuvao od svakoga zla.
10. Izbjegavati površan smijeh koji rastresa, uznemiruje i otromljuje.
11. Umjeti govoriti odmjereno, ozbiljno, kratko, mudro i ne previše glasno.
12. Tako će poniznost obuzeti čitavo biće koje će njome biti prožeto.

Jednom prošavši sve ove stupnjeve poniznosti, monah će uskoro doći do ljubavi Božje koja, budući da je savršena, tjera svaki strah… Evo što će se Gospidin udostojati očitovati po Duhu Svetom svome radniku, odsada očišćenom od svojih poroka i od svojih grijeha.